SLOBODA ?
Poštovani čitaoci !
Rođen sam u vrijeme kad je ovo računalo i ostale tehnološke prednosti ovog doba-bilo samo naučna fantastika!
-Nisam birao roditelje,nacionalnost,vjeroispovjest,regionalnu pripadnost,itd.-sve mi je bilo već napisano
u rodnom listu!
-SLOBODA u startu mi je bila ograničena.
-Slijedio sam pravila i zakone,običaje i predrasude, sve do srednje škole (gimnazija Topusko),kada se
prvi put susrećem sa filozofskim posmatranjima biti života..
-Našao sam svoje vizije...put..cilj...i nastojao raditi na tome..
-SLOBODA kretanja na tom putu mi je i dalje bila ograničena..
Roditelji-financijeri, dirigiraju svoje viđenje tog istog "mojeg" puta i to tako traje sve do završetka
gimnazije, kada konačno izabirem "svoj put" umjesto direktive hranioca -roditelja.
-Prvi put doživljavam osjećaj SLOBODE a isto tako i njezinu cijenu.
-Ne biram posao,zapošljavam se,učim RADITI i učim živjeti.
-Prva plaća,prve ljubavi,prve obaveze...
-Prva SLOBODA !
-Nikakovih protekcija,poziva i priziva na ime i prezime,roditelje i njihove zasluge..domoljublje itd..
-Podstanarstvo,obaveze,samostalnost i ostvarenje vizije samo moje ..učiniše me OSOBOM.
-Oženih se,dođoše dvoje djece,kuća se vlastita počela se graditi...idemo dalje...
-Dođe ono o čemu ni ne pomislih..dođe RAT.
-Napustih sve i odoh u obranu..dragovoljno i bez pitanja..HRVATSKA mora biti samostalna !
-...........................................................................................................................................................
Vratih se živ i ZDRAV , ostadoh bez posla ja,ostade i supruga,život teče dalje,svi nešto slave a ja
niti ranjen,niti sa PTSP,odjednom se nađoh u sasvim novom svijetu.
"Dok si bija u ratu ovi jedan mali ti je prekinija školovanje,a drugi se počeo drogirat a ja posidila.."
govori mi moja žena.".a sad smo svi ..skoro na ulici..".jel ti to TO za čega si se borija??"...
..........................................................................................................................................................................."Muči ženo,sad triba malo potrpit..iza rata je najteže svima...idemo ispočetka i mi i država "
rekoh sa urođenim optimizmom ....ali zajebao sam se..grdno !
..................................................................................................................................................................... MOJ ŽIVOTNI ZAJEB
Rođen sam u vrijeme kad je ovo računalo i ostale tehnološke prednosti ovog doba-bilo samo naučna fantastika!
-Nisam birao roditelje,nacionalnost,vjeroispovjest,regionalnu pripadnost,itd.-sve mi je bilo već napisano
u rodnom listu!
-SLOBODA u startu mi je bila ograničena.
-Slijedio sam pravila i zakone,običaje i predrasude, sve do srednje škole (gimnazija Topusko),kada se
prvi put susrećem sa filozofskim posmatranjima biti života..
-Našao sam svoje vizije...put..cilj...i nastojao raditi na tome..
-SLOBODA kretanja na tom putu mi je i dalje bila ograničena..
Roditelji-financijeri, dirigiraju svoje viđenje tog istog "mojeg" puta i to tako traje sve do završetka
gimnazije, kada konačno izabirem "svoj put" umjesto direktive hranioca -roditelja.
-Prvi put doživljavam osjećaj SLOBODE a isto tako i njezinu cijenu.
-Ne biram posao,zapošljavam se,učim RADITI i učim živjeti.
-Prva plaća,prve ljubavi,prve obaveze...
-Prva SLOBODA !
-Nikakovih protekcija,poziva i priziva na ime i prezime,roditelje i njihove zasluge..domoljublje itd..
-Podstanarstvo,obaveze,samostalnost i ostvarenje vizije samo moje ..učiniše me OSOBOM.
-Oženih se,dođoše dvoje djece,kuća se vlastita počela se graditi...idemo dalje...
-Dođe ono o čemu ni ne pomislih..dođe RAT.
-Napustih sve i odoh u obranu..dragovoljno i bez pitanja..HRVATSKA mora biti samostalna !
-...........................................................................................................................................................
Vratih se živ i ZDRAV , ostadoh bez posla ja,ostade i supruga,život teče dalje,svi nešto slave a ja
niti ranjen,niti sa PTSP,odjednom se nađoh u sasvim novom svijetu.
"Dok si bija u ratu ovi jedan mali ti je prekinija školovanje,a drugi se počeo drogirat a ja posidila.."
govori mi moja žena.".a sad smo svi ..skoro na ulici..".jel ti to TO za čega si se borija??"...
..........................................................................................................................................................................."Muči ženo,sad triba malo potrpit..iza rata je najteže svima...idemo ispočetka i mi i država "
rekoh sa urođenim optimizmom ....ali zajebao sam se..grdno !
..................................................................................................................................................................... MOJ ŽIVOTNI ZAJEB
- Vratih se bez PTSP-a ( a mogao sam ga odglumiti).
- Vratih se bez invalidnosti ( ko da nisam mogao propucati palac od noge).
- Ne upisah se ni u jednu udrugu niti stranku za ostvarenje svojih prava (nisam se sa tom namjerom niti borio)
- Ostadoh isti, dok se sve oko mene mijenja,nadajući se nekoj "Višoj providnosti",koja će silom prirodnih zakonitosti vratititi sve u ravnotežu pozitive.
- I što još uvijek - Ostavljam pesimizam za bolje dane.!
- ....................................................................................................................................................................................................................................................................................................................
- Znam da nisam sam i usamljen, svjestan sam i osvješten o novom društvenom feudalnom poretku,kao
- o realnom stanju društva ali ja još imam svoju SLOBODU, a ona mi kaže fulao si ..nisi se za to BORIO...